„U pokušaju izrade ove psihološke prezentacije i psihopatološkog objašnjenja tipičnih karakteristika logoraša, možda sam ostavio utisak da na ljudsko biće potpuno i neizbežno utiče njegova okolina. (U ovom slučaju ta okolina je jedinstvena struktura logorskog života, koja tera zatvorenika da svoje ponašanje prilagodi određenim ustanovljenim obrascima.) Ali šta je s ljudskom slobodom? Zar ne postoji duhovna sloboda u pogledu ponašanja i reakcija na svako okruženje? Da li je tačna teorija koja želi da verujemo kako je čovek samo puki proizvod mnogih uslovljavajućih i spoljašnjih faktora - bili oni biološke, psihološke ili sociološke prirode? Da li je čovek tek slučajan proizvod tih faktora? Najvažnije, da li je zatvorenikova reakcija na taj jedinstveni svet koncentracionog logora dokaz da čovek ne može pobeći uticaju okoline? Da li čovek ne može da bira svoje postupke u takvim okolnostima?
Možemo odgovoriti na ta pitanja iz iskustva kao i na osnovu
načela. Iskustva iz života u logoru pokazuju da čovek bira svoje postupke. Ima
dovoljno primera, često herojskih, koji dokazuju da se apatija može prevazići,
a razdražljivost potisnuti. Čovek može sačuvati ostatke duhovne slobode,
nezavisnog razmišljanja, čak i u takvim užasnim okolnostima fizičkog i
psihičkog stresa.
Mi koji smo živeli u koncentracionim logorima sećamo se
ljudi koji su hodali kroz spavaonice i tešili druge, davali im svoje poslednje
komade hleba. Možda su bili malobrojni, ali predstavljaju dovoljan dokaz da
čoveku možete uzeti sve osim jedne stvari: ostatka ljudske slobode -
svojevoljnog izbora načina ponašanja u bilo kojim okolnostima.
I uvek postoje izbori. Svakog dana, svakog sata, imamo
priliku da donesemo neku odluku, odluku koja će odrediti da li ćeš se
prepustiti tim silama koje prete da ti oduzmu dušu, tvoju unutrašnju slobodu;
koja će odrediti da li ćeš postati igračka okolnosti, odreći se slobode i
dostojanstva i postati tipičan zatvorenik.” ∽ Viktor Frankl ∽
Нема коментара:
Постави коментар