Volela bih bezuslovno da vam svima prenesem par uviđanja.
Većina ljudi živi u strahu, pa čak i traumatizirani svime šta se dešava u svetu. U sve većem grču, ljudi nisu u stanju da se prepuste svoj lepoti života koja nas sve zajedno okružuje. Uticaj medija da izludi ljude kontradiktornim informacijama sve više steže obruč oko ljudi. Ja se i dalje nadam da će to i dovesti do sve većeg pa i krajnjeg buđenja, a ne do totalne robotizacije celokupnog društva. Sigurna sam da je većini već poznato da bilo koja vlast (lokalna ili svetska, isto mu dođe) koja radi na održavanju straha, tenzija, a i dizanju straha na sledeći nivo, pridodaje sebi moć (hrani se time) i iznova još lakše manipuliše stanovništvom. Znamo, i iz ranijih iskustava, koliko mediji ne prenose objektivno već svrsishodno. Iluzija je da država bilo šta radi u korist naroda. Iluzija je postojanje države.
Ne bih dalje da držim fokus na tome. Elem, lepota naših različitosti jeste u tome da možemo jedni od drugih učiti i rasti zajedno u svakom smislu. Ako preokrenemo fokus na bilo šta što možemo raditi, deliti, osećati, stvarati i sl. iz ljubavi, možemo sigurno razbiti dosadašnje iluzije. Često promena, preobraćaj, transformacija ili metamorfoza nije laka, ali ako istinski želimo drugačiji svet, onda trebamo ovaj i da menjamo. Ovde nema mesta kritici, već samom uviđanju. Kritika mi sada izgleda samo kao isprazna stvar koja nas drži zakopane na mestu. Ukoliko uz kritiku stoji i predlog za rešenje za određeni problem koji se šablonski pojavljuje, e to je već pokret, pomak.
Za početak, moj je predlog, da svako makar dvadesetak minuta dnevno, sedi i oslušne sebe. Ako se otklone svi oni egoistički glasovi, dolazi se do suštine. To sedenje, ne znači neminovno da se ne možemo kretati. Može se sedeti u meditaciji, ali isto tako i u plesu, u slušanju muzike koja nam diže vibraciju, stvaralačkom nagonu, zapisivanju ideja, slikanju, grljenju... Kada se dođe do suštine nas samih, strah i teror nestaju i tada spoznajemo našu iskonsku snagu, a iluzije otpadaju. Samim tim, predlog koji sledi je da pokušate da ne pratite ono čime glavni mediji žele da nas hrane (pa makar na 7 dana – za početak) i opet da se fokusirate na davanje najboljeg od vas. Sigurna sam da kada bi se svi usmerili na davanje i primanje onog najboljeg u najvećoj mogućoj meri, promenili bi ceo svet za samo tri meseca.
Kada sam bila detence, znala sam šta želim a šta ne želim. Kada sam bila tinejdžer nisam više znala ni šta hoću ni šta neću. Kasnije kao mlada odrasla osoba znala sam šta neću, ali sam se tražila i sagledavala šta stvarno želim. Sada opet znam šta želim, a šta ne želim.
Sve mi je teže rečima da izrazim ono što osećam pa ostaje na vama da tumačite šta je ’pisac’ ovde imao da kaže ;)
U svakom slučaju, sve vas bezuslovno volim baš takve kakvi jeste. 💙
Al mundo actual se a ido diluyendo poco a poco, entre muchas de las problemáticas que existen en el, una de las mas importantes es el haber perdido la fe. Este cortometraje nos muestra la historia de un vendedor de sueños quien esta convencido que aun existen personas que tienen esa chispa de vida, que les hace posible materializar sus sueños.
I am the manifestation of my soul. Inner me is reflected out of myself. The heart is my center of universal vortex. The forest is my great teacher, my home; where infinite wisdom teaches me, during the dark night, about the lights of all known and unknown beings. And it shows me the childish smile, which crosses the limits of fear and invites the awakening of the unknown.
Everything unknown is an illusion. By looking deep within us, we can find the knowledge of the hidden lights. When we connect with this consciousness, we realize that all knowledge is within ourselves. You just need to wake it up, to see everything clearly. The mirror is reflected from the inside out and backwards. I am You, and You are Me.
Ne samo što cveće ima svakodnevni sat, životinjski svet takođe prati ritam prirode. Ptice nam ukazuju na sat i godišnja doba i čak mogu upozoriti na opasnost.
Nema zvuka više karakterističnog za proleće od pevanja ptica u jutarnjim časovima. Probuditi se zbog ptica je jedan mnogo prijatniji način da se započne dan od onog kada ste izvučeni iz kandži sna jakim pištanjem budilnika.
Slično onome što se događa sa cvetnim satom, glasovi ptica se takođe čuju u različito vreme. Koncert ptica dirigovan je izlaskom sunca, stimulusima koje dobijaju iz okoline i godišnjim dobom. Kako se bliži leto, pevanje se čuje ranije. Njihov unutrašnji biološki sat odgovara dnevnom ritmu sati, migraciji, selidbi i određuje udvaranje i uzgoj.
Zanimljivo je da ne počinju pevati sve ptice u vreme izlaska sunca. Svaka vrsta ima svoj trenutak. To znači da se prva pevanja čuju pre izlaska sunca, kada je još uvek mrak, i nastavljaju se sve dok sunce ne izađe, pa i posle toga.
To bi značilo da su se ptice dogovorile, složile su se da ne pevaju istovremeno i nude nam skladan koncert.
Poj ptica prati jedan tačan vremenski niz. Grafički prikazi ovog ptičjeg sata se mogu naći na stazama prirode. Sledeći spisak prikazuje sunčani sat autohtonih vrsta i vremena u kojima se može čuti kako pevaju tokom izlaska sunca:
- 90 minuta pre izlaska sunca: Crna crvenkapa započinje koncert.
- 60 minuta pre izlaska sunca: Kos stupa na scenu.
- 40 minuta pre izlaska sunca: Zeba.
- 10 minuta pre izlaska sunca: Vrabac.
- Skoro tačno kad sunce izlazi: Čvorak.
- 10 minuta nakon izlaska sunca: Češljugar.
(U originalnoj objavi, pri linku na kraju teksta, mogu se naći slika i zvuk navedenih ptica.)
I opet popodne
U centralnim satima dana pesma ptica postaje sve slabija i slabija, dok ne nestane. Na kraju popodneva postaje uočljivija i do zalaska sunca se povećava.
Samo neke vrste ptica pevaju noću i predstavljaju izuzetak: slavuj, šumska ševa i trstenjak cvrkutić.
Sat ptica pokazuje da održavaju red dok pevaju, i na kraju dana pevaju u istom položaju.
Ali šta je uzrok jutarnjeg koncerta ptica? To su pesme kojima obeležavaju teritoriju i na proleće su posebno intezivne. Samo mužjaci pevaju kako bi privukli ženke i držali suparnike podalje. Cilj je da upoznaju ženke da su spremni za parenje i to čine najglasnijim pevanjem, najvećim intenzitetom i najjačom frekvencijom.
Jačina je odlučujuća. Što višlje mužjak peva, čini se da je bolji fizički i ima više mogućnosti da bude izabran od strane ženke.
Određeni repertoar strofa i varijacija pevanja takođe imaju efekat privlačenja ženki, a zajedno sa jačinom pevanja povećava se zaštita teritorije.
Mlade ptice se uče pevati pokušavajući da imitiraju odrasle ptice. Može trajati do 100 dana da savladaju pesme i na taj način da nauče ‘’jezik’’.
Ptice u ritmu velikog grada
Istraživači su otkrili da život grada menja biološki ritam ptica. Svetlost i buka velikog grada utiču na ponašanje pevanja i unutrašnjeg sata.
Da bi se mogle takmičiti sa prevladavajućom bukom, neke ptice značajno povećavaju glasnoću svoje pesme ili koriste kreativna rešenja. Neke postaju pravi vrištači, a druge menjaju svoj prirodni ritam pevanja.
Na primer, slavuji eksponencijalno povećavaju glasnoću svoje pesme u gradu u poređenju sa onima u prirodnom okruženju. Ujutro, kada započne saobraćaj, viču protiv buke što im predstavlja jedan ogroman napor.
Na sličan način ovo se dešava i sa velikom senicom. U gradu zvižde mnogo glasnije, mnogo brže i kraće nego u prirodi. Računaju na više frekvencije i smanjuju vreme pauze između pevanja da bi se razlikovali od niskih frekvencija, šumova i huke grada.
Po prirodi nežan poj crvendaća nije odgovarajuć da bi se nadmetao sa gradskom bukom. Tako je crvendać razvio taktiku da bi se mogao čuti: peva noću. Gradski crvendać postaje noćna ptica iako to po prirodi nije. To znači da uživa manje sati sna i regeneracije, kao i više stresa.
Kos takođe menja svoj unutrašnji sat u velikom gradu. Gradski kos ima u proseku 40 minuta više aktivnosti od svojih srodnika u prirodi, a i dan mu takođe počinje ranije. To znači da njegov unutrašnji sat radi brže i osetljiviji je od onih koji žive u prirodnom okruženju.
Evolucija ptica u gradu odvija se u jednoj vrsti brze kamere. Ovom strategijom one se mogu prilagoditi bučnom i veoma osvetljenom životu velikih urbanizacija. Stoga je gradski život, kao i za čoveka, veliki pokretač stresa. Ali, za razliku od ljudi, ptice ne mogu zatvoriti dvostruke prozore i privremeno se izolovati od neprekidne buke.
Kako u gradu tako ni na selu ne bi trebali prestati da obraćamo pažnju na zov prirode i da slušamo poj ptica u toku dana, pa i da možemo uživati u identifikaciji svake pesme koju ptica emituje.
Si
deseas vender tu coche, publicas un anuncio en una pagina web (por ejemplo) y esperas
las llamadas. Lo que puedes esperar es que la gente va a intentar o conseguir
bajar el precio. Bueno, no sé
de qué depende pero me parece que en Serbia (o en los Balcanes), puedes esperar
también y lo inesperado.
Un patrón:
Cada semana de mi
vida, veo el mismo patrón. Este patrón es el siguiente: cada evento se puede
dividir en millones de partes y se puede hacer una película de cada parte.
Una llamada que
cambia la percepción:
Hace poco he
recibido una llamada. La señora me ofrece que le llevo mi coche a su casa (a unos
50km lejos de la ciudad de Belgrado). También, me ha pedido el favor, muy ´amablemente´,
si es posible que lleguemos a un acuerdo. Si llegamos a ese acuerdo, nos vamos
a quedar muy amigas para toda la vida.
Un acuerdo
inolvidable:
‘Ya mañana me
puedes traer tu coche, hacemos el papeleo, te doy la mitad de dinero y en un
mes te doy el resto.’
Silencio.
‘Ya sabrás donde
vivo, y luego te voy a dar el queso casero, los huevos y el cerdo ´´arreglado´´.
Así, ya veras, quedáremos muy amigas para toda la vida.’ – dijo una señora
a una vegana.
Tekstovi Marie Milojković su vredni čitanja. Kroz refleksije i povlačenjem paralela onoga što se dešava u Srbiji i onoga kakvo je društvo danas na ovim prostorima, pokazuje da ipak još uvek potoje ljudi koji iskreno brinu... ali i ne sede skrštenih ruku...
''Ne mogu da živim kao da me se stvari oko mene ne tiču, jer baš te stvari utiču na moj i život mojih najbližih. Hoću da doprinesem tome da nama bude bolje. Život se sastoji i u davanju, u tome da smo mi deo nečega većeg od sobe u kojoj spavamo i gledamo televiziju. Dok god nešto pozitivno ne dajemo okruženju jer to nama znači, nećemo biti zadovoljniji.''
Više možete pročitati ovde: https://mariamilojkovic.com/sr/2019/04/10/kakvi-su-ti-parkovi-takav-ti-je-zivot-u-srbiji/
''Čovek je dokumentarac koji pripoveda putovanje jednog mladića planinama Anda, u društvu samo jedne kamere, dvesta pitanja i žudnjom da otkrije poreklo čoveka. U Q’eros se nalazi sa šamanom koji mu objašnjava da pre nego što se odgovori na njegova pitanja, on treba naučiti biti Čovek.''
Titlovi omogućeni na više jezika (grčki, španski, francuski, turski, engleski, portugalski, nemački, italijanski).
Da li ste navikli vaše prodavce na pijaci (i u radnjama) da ste vi oni koji ne uzimate kese? Nosite cegere sa sobom? A ipak pre stavljanja voća i povrća u ceger stavljate to isto u manje kese?
Postoje drugi načini da se izbegne korišćenje plastičnih kesa. Evo na primer, ne morate ni kupovati vrećice već možete reciklirati stare zavese, pamučne pelene i slične materijale. Na fotografijama su sašivene vrećice za voće i povrće, koje su lagane i ne utiču na gramažu. Za četiri ovakve vrećice je bilo potrebno oko 15 minuta vremena da bi bile sašivene.
Volela bih da podstaknem sve da više misle, ali ne samo da to ostane na rečima (mislima) već da se isto tako te misli pretoče u dela.
U vremenu kada se sve svodi na kupi-baci, na instant proizvode, instant osećanja, instant odnose, i dr. instant-instante, vreme je da razmislimo o nekim dugoročnijim planovima. Dugoročnost življenja i čuvanja naše planete da bi i pokolenja imala makar delić onoga u čemu, još uvek, mi možemo uživati.
Kakav god da je, volite svoj život i iskoristite priliku da svakog trenutka naučite nešto. Živite u ljubavi i cenite na najbolji mogući način priliku koja vam je data da prođete ovakvo jedinstveno iskustvo. Zapamtite, svaki trenutak je neponovljiv❣️